Jezik i pismo – 2. predavanje

Dragi kolege,

materijali su dosad svi postavljeni online, ako je bilo problema s lozinkom, sad ih ne bi trebalo biti. Ujedno sam danas kopirala i priručnik za JSesh – hijeroglifski editor, za one koji ne žele zadaće pisati rukom, tako da ih možete i tako. Međutim, ako planirate zadaće raditi na računalu, molim da ih isprintate i donesete sa sobom. Vama je na izbor kako Vam je lakše raditi. U privitku s time također je i transliteracijski font.

Što se tiče zadaća, većinom su dobre (prometni krkljanac na putu do doma, nakon kasnonoćnoga prevođenja avestičkoga do 22h na FFZG-u omogućio mi je da ih sve pregledam i danas u tramvaju!), shvatili ste grupiranje. Napisala sam komentare onima koji nisu – također, izvježbajte se i pišite što više imena, da pohvatate znakove, jer bez jednoslova doista nema dalje, količina znakova samo će se gomilati. Bilo bi poželjno naučiti i barem neke dvoslove i troslove, bit će vam lakše. Bitna je i česta pogreška da ne grupirate male znakove nego biste npr. ime “Nina” napisali kao “i n n a” i grupirali dva slova “n” – to je pogrešno, ne smijete mijenjati redoslijed (to samo Egipćani mogu, a kako – saznat ćemo u budućnosti! :). Naime, u toj situaciji napisali biste “n” na sredini, potom duguljasto “i”, onda ili “n” i “a” kao ruka grupirano ili opet “n” na sredini pa strvinar sam. U svakome slučaju – ako ne možete grupirati mali znak, on stoji sam na sredini, ali ne možete imati dva mala znaka koja stoje na sredini jedan do drugoga. Također, neki su, kako rekoh, napisali samo svoje ime pa pokušajte izvježbati malo više toga.

Ključne stvari s današnjega predavanja:

  • znakovi se dijele na fonograme i ideograme, a u potonje ubrajamo logograme i determinative
  • fonogrami su znakovi koji predstavljaju samo jedan, dva, tri ili četiri zvuka (odnosno slova, grafema)
  • ideogrami su znakovi koji imaju veze s onim nacrtanim, a unutar njih su bitni logogrami koji su zapravo diferencirani od ostalih znakova time što imaju identifikator, što je crtica koja označava da to što je prikazano jest baš to – ne nekakav zvuk, nego baš ta slika
    • oprez: u našoj percepciji danas često te simbolike nisu jasne!
    • takvih je znakova, doduše, podosta malo pa se nećemo morati brinuti oko toga
  • determinativi su znakovi koji označavaju vrstu ili klasu stvari
    • izvorno su nastali da se razlikuju riječi koje su se isto pisale i čitale, a značile su druge stvari
    • s vremenom se proširilo na sve riječi – tako uz riječi vezane uz ljude (najčešće imenice) stoji determinativ čovjeka, uz npr. glagole vezane uz govorenje stoji determinativ čovjeka s rukom na ustima, uz apstraktne stvari obično stoji determinativ knjige i slično
    • determinativi samo označavaju stvari, tako su i dobili svoje latinizirano ime, oni se ne čitaju
  • znakovi se često znaju pojačavati, a to je takozvani fonetski komplement
    • izvorno je nastao tako što bi jedan znak mogao biti čitan na različite načine pa bi se pojačao njegov zadnji glas da se zna na koje se čitanje misli
    • s vremenom se analogiziralo pa se po volji pisara često pojačavalo pisanje znakova, tako da npr. riječ nfr = “dobar”, “lijep” pisana je obično kao troslov nfr i pojačani fonogrami f i r, ali znamo naići i na pisanje gdje su sva tri fonograma pojačana pa imamo troslov nfr i fonograme n, f, r i slično
    • za svaku ćemo riječ morati naučiti od kakve se kombinacije vrsta znakova sastoji!
  • spomenuli smo opet i afrazijski kontekst i naučili što je glasovni zakon
    • to su jezične pravilnosti pomoću kojih možemo egzaktno opisivati jezične promjene
    • one su praktički beziznimne – u hrvatskome jeziku, prije posuđenica i drugoga, palatalizacija k, g, h ispred e,i ide u č, ž, š bila je univerzalna, djeluje uvijek i u svim okolinama – to je primjer glasovnoga zakona
    • analogne ćemo glasovne zakone naći i u egipatskome i to će nam pomoći pri proučavanju
    • glasovni zakoni mogu se protezati i na druge jezike, stoga možemo vidjeti brojne pravilnosti – npr. ako je svugdje u nekim jezicima na početku neki glas, a u jednom jeziku uvijek drugi glas, možemo to vidjeti kao pravilnost
    • primjerice, svugdje gdje ostali indoeuropski jezici imaju s, grčki ima h: npr. hrv. sunce, lat. sol, engl. sun, njem. Sonne ali grč. helios ili pak hrv. sedam, lat. septem, engl. seven, njem. sieben, ali grč. hepta  – tako vidimo da je glasovni zakon takav da svugdje gdje ostali ie. jezici imaju “s” na početku riječi, grčki ima “h”
    • tako ćemo na temelju ostalih afrazijskih jezika zaključivati i oko nekih stvari u egipatskome i obratno
  • zadaća je dana u materijalima – trebate se pozabaviti oko vrsta znakova!

Javite se na e-mail ako štogod nije jasno. 🙂 Također, obično ću materijale postaviti najkasnije do srijede ujutro, ali očekujte ih obično već u utorak, ako ne i u ponedjeljak, ovisno o obavezama.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s