Jezik i pismo: za one koji žele znati više

Napomene o posljednjemu predavanju nalaze se u prethodnome postu.

Rekoh da ću objasniti zašto pridjevske rečenice imaju objektne zamjenice kao svoj subjekt. S jedne strane možete to naučiti jednostavno kao nelogičnu iznimku i dogmu, a s druge se možete upustiti u mistično lingvističko putovanje u svijet ergativa! Dakle, to su primjeri kao nfr sw = “on je dobar” ili npr. wr wi = “ja sam velik”, što bismo doslovno preveli kao “njega je dobar” i “mene je velik”, a to baš i nema smisla jer objektne zamjenice označavaju baš neki objekt, akuzativ (koga, što?).

Jezici u svijetu mogu biti nominativno-akuzativni kao što su indoeuropski jezici, a tako i hrvatski. To znači da će im subjekti ili sintaktički vršitelji radnje biti u nominativu, a objekti radnje u akuzativu. Primjerice, dječak piše knjigu ima subjekt dječak u nominativu, a objekt knjigu u akuzativu. Isto tako, rečenica dječak trči ima subjekt dječak u nominativu, a objekt nema jer glagol trčati nije prijelazan. Prijelazni su, dakle, glagoli oni koji zahtijevaju neki objekt u akuzativu – npr. jesti (što), voljeti (koga/što), pisati (što), vidjeti (koga/što), željeti (koga/što), slušati (koga/što), taknuti (koga/što) i tako dalje. Neprijelazni su glagoli koji ne zahtijevaju takav objekt i obično su najčešće glagoli kretanja – npr. trčati, hodati, sjediti, ležati, stajati (nemamo nešto kao trčati nešto ili stajati koga, ali imamo jesti nešto i voljeti koga).

Međutim, svijet nije uniforman i jezici se razlikuju. Dok je nominativno-akuzativnim jezicima svejedno kakav je glagol – je li prijelazan ili neprijelazan – subjekt će uvijek biti u nominativu, ergativno-apsolutivnim jezicima nije. Kao što u NA-jezicima imamo posebne padeže nominativ i akuzativ, tako ergativni jezici imaju posebne padeže ergativ i apsolutiv. U ergativu će biti subjekti prijelaznih glagola, a u apsolutivu subjekti neprijelaznih glagola i objekti prijelaznih glagola. Dakle, dječak čita knjigu u EA-jezicima imat će subjekt dječak, a objekt knjigu. Glagol čitati prijelazan je glagol jer zahtijeva objekt (čitati NEŠTO). Kako bi to EA-jezici onda označili? U ergativu bi bio dječak jer je subjekt prijelaznoga glagola, a u apsolutivu bi bila knjiga jer je objekt prijelaznoga glagola. A u rečenici dječak trči? Ovdje bi dječak bio subjekt neprijelaznoga glagola (trčati je neprijelazan glagol, nemamo trčati NEŠTO) i po definiciji biva u apsolutivu.

(duboko udahnite!)

Dakle, situacija izgleda shematski ovako:
ergativnost

Sad kad smo to usvojili, idemo vidjeti sljedeću rečenicu:
Dječak podraga psa i ode.
U nominativno-akuzativnim jezicima stvar je jasna – subjekt je dječak, objekt je psa, a glagol podragati prijelazan je (traži objekt), dok je glagol otići neprijelazan jer ne traži objekt. S obzirom na to da se u nominativno-akuzativnim jezicima slažu subjekti kakvih god glagola u padežu – u nominativu! – ovdje se podrazumijeva da dječak ode jer je subjekt bilo kojeg glagola uvijek u nominativu i pretpostavljamo da odlazi dječak jer bi psa ode bilo negramatično, dok nam je dječak ode sasvim razumljivo.

(duboko udahnite opet, sad dolazi dio gdje se svi izgube!)

Međutim, u ergativno-apsolutivnim jezicima bitno je ima li subjekt uza sebe prijelazni glagol ili nema. Ako ima, bit će u ergativu, a ako nema, bit će u apsolutivu. Spomenimo opet da je u ergativu subjekt prijelaznoga glagola (koji traži objekt), a u apsolutivu subjekt neprijelaznoga glagola i objekt prijelaznoga glagola. U gornjoj rečenici Dječak podraga psa i ode subjekt dječak u ovim bi jezicima bio u ergativu jer je to subjekt prijelaznoga glagola podragati (što/koga). Objekt pas (psa) bio bi u apsolutivu jer su objekti prijelaznih glagola i subjekti neprijelaznih u apsolutivu. Tko odlazi ovdje?

(dramska napetost)

Kao što se pretpostavlja da u nominativno-akuzativnim jezicima odlazi dječak jer se subjekti uvijek slažu sa svim glagolima, kakvi god da bili, ovdje će se slagati neprijalazni glagoli s objektima – dakle, psa kao objekt bit će u istome padežu kao i subjekt neprijelaznoga glagola u rečenici, a to je ovdje otići. To onda znači da u ovim jezicima sintaktički odlazi pas, a ne dječak, jer slažu se objekt i neprijelazni glagol, dok je subjekt prijelaznoga glagola u zasebnome padežu.

Nominativno-akuzativni jezici: Dječak podraga psa i ode.
Ergativno-apsolutivni jezici: Dječak podraga psa i ode

Kakve sad to ikakve veze ima s pridjevskim rečenicama? I egipatski je vjerojatno, kao i praafrazijski, barem dijelom bio ergativan jezik. Pridjevski su predikati po prirodi neprijelazni. Naime, nemamo nešto kao “ja sam dobar koga/što” nego je to stanje stvari – “ja sam dobar” usporedivo je s “ja sam trčao.” (trčati je neprijelazan glagol, nema objekta tipa “trčati NEŠTO” kao što ima prijelazan glagol jesti NEŠTO). Ako je u ergativnim jezicima u apsolutivu objekt i subjekt neprijelaznoga glagola, onda će se pridjevski neprijelazni predikat slagati s nečim što je objekt, kao što se u gornjoj rečenici pas slagao s ode. Zato uz pridjevske predikate stoje objektne zamjenice kao njihovi subjekti.

Ako mi na predavanju kažete ključnu riječ “Oklahoma”, znat ću da ste preživjeli ovaj tekst do kraja. A možda čak i shvatili. 😀

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s