Obavijesti i najave

Jezik: 11. sat

Dragi moji,

približili smo se kraju našega puta kroz staroegipatski jezik. Malobrojnima koji nisu odustali i posrnuli nad vrlo teškim gradivom iskreno čestitam. 🙂 Ispit će se održati 13. lipnja u 18 sati. Jesenski će rok biti negdje u rujnu, o tome ćemo pisati ovdje na stranicama, a možete se javiti i mejlom za svaki slučaj. Iskreno savjetujem da to riješite sad, nije ništa strašno, smijete imati rječnike sa sobom (rječnik imenica i rječnik glagola). No, vremena nije mnogo, stoga ako ne taknete ništa, nećete se moći snaći niti s rječnicima, a piše se sat i pol, dok još imate i 15-ak pitanja iz mitologije za rješavanje, pa preporučujem da dobro pripremite gradivo.

Jučer smo dovršili Sinuhea i pogledali zadaću o Knjigama mrtvih. Prošli smo kroz faze egipatskoga jezika i pisma te malo slušali kako su se doista izgovarali – tko nije bio, može pogledati videe u materijalima. Inače, Stuart Tyson Smith egiptolog je (University of California) koji je rekonstruirao staroegipatski jezik za Stargate i Mumiju/Povratak mumija, stoga su vokali dobri – ako poslušate, moći ćete čuti kako je otprilike kasnoegipatski doista zvučao (npr. kad faraon dođe do Anakhsunamun i pita je tko ju je dirnuo, možete čuti tn kao objektnu zamjenicu tn s depalatalizacijom). Vidjeli smo kako je Imhotep zapravo ii m Htp, “dolazi u miru”, a Anakhsunamun zapravo anx.s n imn, odnosno “ona živi za Amuna”, gdje isto vidimo kako su vokali bili drukčiji od konvencionalnoga izgovora. Slušali smo i kako zvuči koptski – koji se piše koptskim pismom baziranim na grčkome alfabetu uz neka dodatna demotska slova.

Primjerak ispita za vježbanje slobodno riješite i pošaljite mejlom pa vam pregledam, ali nemojte baš dan prije ispita jer onda neću stići. 🙂 Ispit, dakako, nije obavezan, no ako ste izdržali do kraja i redovno pisali zadaće, uz malo naše pomoći neće biti apsolutno ništa strašno!

Hvala na ugodnome druženju i sve pohvale redovnim odgovaračima na moja gramatička pitanja. Jako sam ponosna na vas.

Vidimo se,
K.

Oglasi

Jezik: 10. sat

Dragi kolege,

jučerašnje je predavanje dostupno u nastavnim materijalima. Preveli smo fragment Priče o admiralu Jahmesu i analizirali zadaću iz Hufua. Sljedeći put dovršit ćemo Sinuhea pa, molim, ponesite isprintane tekstove. Za sljedeći put imate prevesti Knjige mrtvih. Molim da slijedite upute i sjetite se kako se one na egipatskome zovu “knjige izlaska u dan”.

Postavila sam kako će izgledati primjer ispita – bit će, doduše, malo lakši i bit će 5 rečenica s egipatskoga na hrvatski i 5 obratno. No, ne brinite se, pomažemo mi. 🙂 Smijete imati rječnike i materijale sa sobom.

Preporučujem da se krenete igrati s prevođenjem i slobodno mi donesite neke stvari koje ste preveli da vam ih ispravim. Pritom je zgodno koristiti se rječnikom.

Manuel de codage jest sustav razvijen je 1980-ih kako bi se našao način da se hijeroglifski tekstovi enkodiraju za računalnu uporabu, tako da je u Parizu 1988., nakon što je odbor osnovan 1984., donesena konačna verzija Priručnika za enkodiranje hijeroglifskih tekstova za računalni unos (Manuel de codage des textes hiéroglyphiques en vue de leur saisie informatique), skraćeno obično znanoga kao Manuel de codage. Taj se sustav rabi pri forumima, elektroničkoj pošti, a često i u rječnicima. Naime, problem je s rječnicima što bi inače bili teško pretraživi, a ovako se znakovi mogu ukucavati s normalnim rasporedom tipkovnice. Ključ je sljedeći:

Manuel de codage

Dakle, m3c.t unijeli bismo kao mAa.t, dok bismo npr. ntr kao nTr. U nastavnim je materijalima priložen i rječnik (dostupan i ovdje). U njemu su riječi u MdC pa možete lako ukucavati i neku nepoznatu egipatsku riječ u budućnosti, a engleski tekst možete lako pretraživati u pdf-pregledniku koji imate (obično nešto kao Edit – Find ili CTRL+F u Windows-sustavima, a gotovo analogno i u (GNU/)Unixu itd.). Problem je ovdje što rod nije odvojen, no generalno u 99 posto slučajeva doista vrijedi da ako riječ završava na .t da je ženskoga roda, stoga se možete voditi time (ovdje će m3c.t biti dano kao mAat). Ovaj rječnik ne razlikuje s i z jer ima hrpu kasnoegipatskoga materijala gdje se te stvari miješaju pa ako ćete tražiti npr. riječ z kao čovjeka ili z3.t kao kćer, naći ćete ih kao s i kao sAt.

Taj je rječnik koristan i za vaše moguće buduće pokušaje bavljenja egipatskim jezikom! Također, prisjetite se 2. predavanja – ako se ikad odlučite za kakav hijeroglifski uređivač, preporučujemo JSesh, a u koji se unose znakovi također prema MdC. Podsjećam i na to da je moguće da ćemo opet imati naprednu grupu pa ako vam je ovo gradivo leglo, pozivam vas da se i idući put zabavite s nama pri prijevodu nekoga novoga teksta. Sad kad znate gramatiku, više ništa nije problem. 🙂 Pripremite pitanja za posljednja dva sata, da riješimo postojeće nejasnoće! Sljedeći put dovršavamo gradivo, a onda bismo zadnji sat ostavili za vježbanje. 🙂

Lijep pozdrav,
K.

Jezik: 9. sat

Dragi moji,
iznimno sam zadovoljna zadaćama, super ste napravili prijevode. Samo slijedite moje upute i cjeline dane u slajdovima i ići će to i dalje. Sretno s novim odlomkom Hufua i čarobnjaka! 🙂 Jučerašnje je predavanje u materijalima. Za zadaću imate druga dva fragmenta, a riječi su i upute u prezentaciji s predavanja.

Danas smo na predavanju napravili posljednju gramatičku stvar, a to su participi i kauzativ. Particip je pridjev izveden iz glagola, npr. hrv. ležeći policajac od “ležati” (3. pl. prezenta + –ći, samo što je danas taj particip uglavnom u uporabi kao prilog, tj. glagolski prilog sadašnji). Dakle, uzmemo glagol i od njega napravimo pridjev. Tako isto i u egipatskome – uzmemo glagolski korijen, kao da idemo tvoriti prezent (dakle, ispast će slabi glasovi, npr. od mri osnova je mr) i onda dodamo imenske nastavke. Za muški rod jednine nema nastavka pa ostavimo samo osnovu – npr. “brat koji voli” kao sn mr, no dalje moramo paziti kakva nam je imenica, npr. ženski rod jednine kao “sestra koja voli” sn.t mr.t ili pak “braća/sestre koji/koje vole” kao sn.w mr.w i sn.wt mr.wt. Mogli smo to prevesti i kao “voleći brat” i slično, ali takva vrsta pridjeva više nije funkcionalna u hrvatskome jeziku. Imate ga, doduše, u drugim jezicima, npr. u engleskome kao cleaning lady (“gospođa koja čisti”, “čisteća gospođa”), Sitting Bull (“Sjedeći Bik”, tj. “Bik koji Sjedi”) i slično. U hrvatskome su očitiji participi glagolski pridjevi trpni (npr. slušan, voljen, pročitan) i oni su obično sastavni dio pasiva, dok je glagolski pridjev radni uglavno izumro u korištenju kao pridjev i rabi se za tvorbu prošlih vremena (npr. radio, čitao, volio, ali pridjevsku uporabu još vidimo u npr. vrela torta od “vreti” ili otpalo lišće od “otpasti”). Poanta, dakle, jest u tome da uzmete neki glagol, ako vam zatreba pridjev u značenju “koji + PREDIKAT“, slažite ga s imenicom: ako je na egipatskome wšb “bik”, onda bi bik koji sjedi (hmsi = “sjediti”) bio wšb hms, dok bi “bikovi koji sjede” bili wšb.w hms.w

Druga je stvar kauzativ. Taj oblik znači “činiti da X čini Y”, pri čemu je X subjekt, a Y neki glagol, predikat. Dakle, npr. “činiti da tko spava”, “činiti da tko priča” i slično. Katkad takvi oblici imaju promjene značenja, npr. “činiti da tko umre” = “ubiti koga” i slično. U egipatskome je to jedini prefiks i to s prije glagola. Primjerice, “činiti da tko govori” = sdd (od dd = “govoriti”) ili pak hr = “pasti”, dok je shr = “činiti da tko padne” = “baciti”. Ne morate znati tvoriti kauzativ ili predviđati promjene značenja, čisto da naučimo jedini prefiks u egipatskoj gramatici.

Čestitam što ste ostali do samoga kraja, iznimno sam ponosna na napredak koji ste ostvarili. 🙂

Pozdrav,
K.

Jezik: 8. sat

Dragi moji,
predavanje i tekst dostupni su u materijalima.

Ključne su stvari s današnjega predavanja:

  • stativ je radnja koja označava da je subjekt u nekome stanju, a prevodimo ga pasivom ili perfektom, po kontekstu; ima hrpu nastavaka, pri čemu se npr. 3. sg. -w često gubi pa nam izgleda kao glagolski korijen; poanta je samo u tome da pamtimo da je subjekt stativa uvijek prije glagola
    • dosad smo imali sljedeće otklone od kanonskoga reda riječi: nezavisne zamjenice (uvijek na početku), pseudoverbalne konstrukcije (pamtimo r + infinitiv kao futur), kod kojih je prvo subjekt pa onda pseudoverbal i dalje sve ostalo kao da je početak rečenice nakon glagola, a sad imamo i stativ – to će biti jedine iznimke u cijeloj gramatici
  • pasiv se rjeđe tvori sufiksom -w koji često ispada, a zapravo ga najbolje prepoznajemo po tome što su mu subjekti često nežive stvari pa po kontekstu vidimo da se radnja provodi na njima (npr. “stol je postavljen”, a ne “stol postavlja”)
    • bitan pasiv koji treba znati jest onaj sa sufiksom -tw, odnosno sdm.tw.f = “slušan je” ili pak sdm.tw sn = “brat je slušan” – samo se ponašamo kao da je normalan glagol i stavljamo mu subjekte po želji, ali označava da se radnja izvršava na subjektu
  • imperativ je kod glagola jednak korijenu, a od nepravilnih će imperativa češći biti samo imi od rdi = “dati”, dakle “daj”; bitno je zapamtiti i da se imperativ negira pomoću m, npr. m sdm = “ne slušaj” (ili m sdm.k)
  • oko ostaloga se ne trebate zamarati – sufiksne konjugacije ne treba znati, trebali smo ih samo prepoznati u tekstu – sufiks in prevodimo perfektom, sufiks hr kao “treba” + glagol, a sufiks k3 futurom; negacija je infinitiva tm i slično – to je za koji žele znati više
  • kasnoegipatski tekstovi imaju čestu depalatalizaciju, pri čemu t ide u t, a d ide u d; često je i miješanje s i z u tekstu

U predavanju vam je priređen tekst za prijevod, ondje su vam izvađene riječi pa će vam to pomoći za analizu teksta (nije stalo sve u papire sa zadaćama), dok u papirima sa zadaćama trebate razdijeliti hijeroglife (riječi). Dvostruki su determinativi česti pa da vas to ne zbunjuje – pazite i na kasnoegipatska obilježja. Gledajte gdje su gramatički nastavci i tako ćete najbolje znati raščlaniti riječi. Ne morate znati je li nešto dvoslov, troslov ili slično, ali sigurno ćete se znati snaći po tome gdje su granice riječi – transliteracija vam u tome pomaže – znate jednoslove, znate prepoznati determinative i gramatičke nastavke, sufikse i slično – dalje samo popunjavate praznine. Ne bojte se, ovo je dosta teško za početak, ali ići će lakše uskoro. 🙂 Za zadaću počinjete od prvoga retka na trećoj stranici tekstakm.n.n, a obavezno gledajte slajdove za rečenice kao cjeline, izvađene riječi te upute za prevođenje.

Posve je normalno da izgubite volju i da je teško. Zasigurno bih ja zapela u vašim specijalizacijama i strukama, međutim, sve se da usvojiti uz dovoljno truda i vremena, tako da se doista nemojte ustručavati i izgnjaviti me do bola pitanjima! 🙂 Ako je netko jako zagrijan, može probati riješiti polusemestralni kolokvij s FFZG-a, a ja ću mu rado to ispraviti, slobodno pošaljite mejlom. 🙂 I osjećajte se ponosno – prevodite nešto što najveći učenjaci nisu mogli stoljećima. Bravo! 🙂

Jezik: 7. sat

Dragi moji skoro pa egiptolozi! 🙂

Materijali su dostupni u istoimenoj rubrici. Jučer smo obradili srž egipatske gramatike, ostaje nam još nekoliko sitnica – stativ, imperativ, malo participa, pasiv i malo sitnica oko sintakse, što ćemo usputno raditi uz tekstove.

Ključne stvari s današnjega predavanja:

  • prezent se tvori tako da uzmemo glagol i dodamo mu sufiksne zamjenice
    • ako glagol završava na slabi glas: w/u ili i/y, onda taj glas ispada, npr. mri = “voljeti”, ali “volim” bit će mr.i, a ne mri.i
    • oko geminacija se ne morate brinuti, vrlo je nedosljedno, no najčešće geminirani iliti udvostručeni glagoli gube taj geminat, odnosno npr. glagol wnn = “postati” imao bi “postaje” kao wn.f, a ne kao wnn.f
  • perfekt se tvori na isti način kao i prezent, samo između dodamo sufiks n, npr. “slušali su” kao sdm.n.sn ili “brat je slušao” kao sdm.n sn te nema opet sufiksne zamjenice na subjektu jer je subjekt imenica! (perfekt obično ostavlja geminacije pa bismo imali wnn.n.f kao “postao je”)
  • infinitiv ćemo najčešće prevoditi kao infinitiv ili kao glagolsku imenicu (npr. “slušanje”), a tvori se tako da je ili jednak korijenu (npr. od sdm je sdm) ili ako ima slabi glas, on se gubi i dodamo t, npr. od mri = “voljeti” infinitiv je mrt, npr. “volim sjediti” (mri = “voljeti”, hmsi = “sjediti”) kao mr.i hmst (prezent 1. sg. i infinitiv), dok bi “volim piti i ljubiti” 🙂 (swr = “piti”, sn = “ljubiti”) bilo jednako korijenu jer nemamo slabe glasove: mr.i swr sn
  • futur se tvori kao pseudoverbalna konstrukcija s infinitivom, što znači da ona nije glagol nego je to kombinacija prijedloga i imenice koja ima glagolsko značenje, odnosno ovdje r + infinitiv
    • r + infinitiv ima značenje futura ili namjere, npr. iw.i r sdm = “ja ću slušati” ili “…da bih slušao”
    • teži doći odmah poslije subjekta (dalje sve slažemo kao da se ništa nije dogodilo :)), ponaša se zapravo kao obična prijedložna fraza, tako da je ne stavljamo na prvo mjesto kao predikat jer nije glagol
    • npr. “dobar će nam brat slušati svoju sestru” kao sn nfr r sdm n.sn sn.t-f itd.
  • negacije dolaze na početak prije glagola, pri čemu negacija nn ima uvijek značenje budućnosti, uza što god da se stavi, npr. nn sdm.i = “neću slušati” isto kao i nn sdm.n.i – premda je uz perfekt, opet znači budućnost, a rabit ćemo je i za negaciju futura (pseudoverbala): npr. “otac neće slušati majku” kao it nn r sdm mw.t (ili nn it…)
  • posebna je priča s negacijom ny, gdje se mijenja vrijednost – ako stoji uz perfekt, dobiva značenje prezenta, a ako stoji uz prezent, dobiva značenje perfekta, npr. ny sdm.i = “nisam slušao” (uz prezent), ali ny sdm.n.i = “ne slušam” (uz perfekt)
  • pitanja se postavljaju česticom in (iw) i samo je stavite na početak rečenice, npr. “brat sluša sestru” kao sdm sn sn.t, a “sluša li brat sestru?” kao in (iw) sdm sn sn.t

Lijep pozdrav,
K.

Jezik: 6. sat

Dragi kolege,
materijali s današnjega predavanja dostupni su u nastavnim materijalima.

Ključne stvari s današnjega predavanja jesu:

  • egipatski posjeduje i pokazne zamjenice, od čega nam je bitno pamtiti samo pn, tn i nn
    • za muški rod rabimo pn = “ovaj/taj/onaj” (prevodimo po želji) i dolazi nakon imenice – npr. sn pn = “ovaj brat”
    • za ženski rod rabimo tn = “ova/ta/ona” i dolazi također nakon imenice – npr. sn.t tn = “ova sestra”
    • za množinu bilo kojega roda imamo gotovu formulu nn ny + množina imenica, pri čemu se nn piše dvoslovom s dva šaša s jednim listićem (znak sw kao u nswt i objektnoj zamjenici ima dva listića), a ny je genitivni pridjev, ta je formula nepromjenjiva – dakle dosl. “ovo od braće” = nn ny sn.w = “ova braća” ili “ovo od sestara” = “ove sestre” = nn ny sn.wt
  • naučili smo danas i imenske rečenice
    • prve su rečenice sa pw, a ta zamjenica/čestica znači “to je…/to su…” i slično, npr. sn pw = “to je brat”, sn.w pw = “to su braća”, sn.ty pw = “to su dvije sestre” ili ink pw = “to sam ja” (nezavisna zamjenica ionako bi došla na prvo mjesto u rečenici)
    • pw dolazi nakon imenice na koju se odnosi, a obično, ako imenica ima neke pridjeve, oni dođu poslije pw, npr. “to je moj dobri brat” bilo bi sn pw nfr (očekivali bismo sn nfr pw), a “to su moje dobre sestre” kao sn.wt pw nfr.wt
    • potom dolaze rečenice gdje je predikat kakva imenica, odnosno npr. “brat je čovjek
    • u takvim situacijama pw služi kao kopula i odvaja subjekt od predikata, npr. “brat je čovjek” ima predikat na prvome mjestu i onda ga odvojimo od subjekta sa pw: z pw sn, dok bismo “moj dobri otac jest veliki kralj” rekli kao kralj – veliki – PW – otac-moj dobri (posvojnost se stavlja samo na imenicu!), odnosno s predikatom na prvome mjestu nswt wr pw it-i nfr
    • u nastavnim materijalima dostupan je i današnji uručak sa svim vrstama rečenica koje smo dosad imali – pridjevske, glagolske i imenske (današnje), obavezno to proučite!
  • naučili smo i kanonski red riječi u egipatskome jeziku (OBAVEZNO ZNATI!): predikat – dativna zamjenica – objektna zamjenica – subjekt s atributima – objekt s atributima – prijedlozi i prilozi
    • dativna zamjenica jest prijedlog n sa sufiksnim zamjenicama: n.i, n.k….n.f = “meni/mi, tebi/ti, njemu/mu” itd., a to nije isto što i bilo koja dativna fraza, npr. “majci” ili “ocu”, što bi bilo n mw.t i n it i išlo bi na kraj rečenice zajedno s ostalim prijedložnim frazama
    • dakle, npr. “dobri otac čitao mi ga je u kući” glasilo bi “čitao (predikat) – mi (dativna zamjenica) – ga (objektna zamjenica) – otac (subjekt) – dobri (atribut uz subjekt) – u kući (prijedložna fraza)”
    • npr. “veliki dječak dao je jučer ocu maleni dar” bilo bi “dao je (predikat) – dječak (subjekt) – veliki (atribut uz subjekt) – dar (objekt) – maleni (atribut uz objekt) – ocu (prijedložna fraza, n it – jučer (prilog, može i prije “ocu” i poslije, svejedno je)” itd.

Obavezno pogledajte sheme rečenica i naučite kanonski red riječi! 🙂

Lijep pozdrav,
K.

Ergativ: za one koji žele znati više

Napomene o posljednjemu predavanju nalaze se u prethodnome postu.

Rekoh da ću objasniti zašto pridjevske rečenice imaju objektne zamjenice kao svoj subjekt. S jedne strane možete to naučiti jednostavno kao nelogičnu iznimku i dogmu, a s druge se možete upustiti u mistično lingvističko putovanje u svijet ergativa! Dakle, to su primjeri kao nfr sw = “on je dobar” ili npr. wr wi = “ja sam velik”, što bismo doslovno preveli kao “njega je dobar” i “mene je velik”, a to baš i nema smisla jer objektne zamjenice označavaju baš neki objekt, akuzativ (koga, što?).

Jezici u svijetu mogu biti nominativno-akuzativni kao što su indoeuropski jezici, a tako i hrvatski. To znači da će im subjekti ili sintaktički vršitelji radnje biti u nominativu, a objekti radnje u akuzativu. Primjerice, dječak piše knjigu ima subjekt dječak u nominativu, a objekt knjigu u akuzativu. Isto tako, rečenica dječak trči ima subjekt dječak u nominativu, a objekt nema jer glagol trčati nije prijelazan. Prijelazni su, dakle, glagoli oni koji zahtijevaju neki objekt u akuzativu – npr. jesti (što), voljeti (koga/što), pisati (što), vidjeti (koga/što), željeti (koga/što), slušati (koga/što), taknuti (koga/što) i tako dalje. Neprijelazni su glagoli koji ne zahtijevaju takav objekt i obično su najčešće glagoli kretanja – npr. trčati, hodati, sjediti, ležati, stajati (nemamo nešto kao trčati nešto ili stajati koga, ali imamo jesti nešto i voljeti koga).

Međutim, svijet nije uniforman i jezici se razlikuju. Dok je nominativno-akuzativnim jezicima svejedno kakav je glagol – je li prijelazan ili neprijelazan – subjekt će uvijek biti u nominativu, ergativno-apsolutivnim jezicima nije. Kao što u NA-jezicima imamo posebne padeže nominativ i akuzativ, tako ergativni jezici imaju posebne padeže ergativ i apsolutiv. U ergativu će biti subjekti prijelaznih glagola, a u apsolutivu subjekti neprijelaznih glagola i objekti prijelaznih glagola. Dakle, dječak čita knjigu u EA-jezicima imat će subjekt dječak, a objekt knjigu. Glagol čitati prijelazan je glagol jer zahtijeva objekt (čitati NEŠTO). Kako bi to EA-jezici onda označili? U ergativu bi bio dječak jer je subjekt prijelaznoga glagola, a u apsolutivu bi bila knjiga jer je objekt prijelaznoga glagola. A u rečenici dječak trči? Ovdje bi dječak bio subjekt neprijelaznoga glagola (trčati je neprijelazan glagol, nemamo trčati NEŠTO) i po definiciji biva u apsolutivu.

(duboko udahnite!)

Dakle, situacija izgleda shematski ovako:
ergativnost

Sad kad smo to usvojili, idemo vidjeti sljedeću rečenicu:
Dječak podraga psa i ode.
U nominativno-akuzativnim jezicima stvar je jasna – subjekt je dječak, objekt je psa, a glagol podragati prijelazan je (traži objekt), dok je glagol otići neprijelazan jer ne traži objekt. S obzirom na to da se u nominativno-akuzativnim jezicima slažu subjekti kakvih god glagola u padežu – u nominativu! – ovdje se podrazumijeva da dječak ode jer je subjekt bilo kojeg glagola uvijek u nominativu i pretpostavljamo da odlazi dječak jer bi psa ode bilo negramatično, dok nam je dječak ode sasvim razumljivo.

(duboko udahnite opet, sad dolazi dio gdje se svi izgube!)

Međutim, u ergativno-apsolutivnim jezicima bitno je ima li subjekt uza sebe prijelazni glagol ili nema. Ako ima, bit će u ergativu, a ako nema, bit će u apsolutivu. Spomenimo opet da je u ergativu subjekt prijelaznoga glagola (koji traži objekt), a u apsolutivu subjekt neprijelaznoga glagola i objekt prijelaznoga glagola. U gornjoj rečenici Dječak podraga psa i ode subjekt dječak u ovim bi jezicima bio u ergativu jer je to subjekt prijelaznoga glagola podragati (što/koga). Objekt pas (psa) bio bi u apsolutivu jer su objekti prijelaznih glagola i subjekti neprijelaznih u apsolutivu. Tko odlazi ovdje?

(dramska napetost)

Kao što se pretpostavlja da u nominativno-akuzativnim jezicima odlazi dječak jer se subjekti uvijek slažu sa svim glagolima, kakvi god da bili, ovdje će se slagati neprijalazni glagoli s objektima – dakle, psa kao objekt bit će u istome padežu kao i subjekt neprijelaznoga glagola u rečenici, a to je ovdje otići. To onda znači da u ovim jezicima sintaktički odlazi pas, a ne dječak, jer slažu se objekt i neprijelazni glagol, dok je subjekt prijelaznoga glagola u zasebnome padežu.

Nominativno-akuzativni jezici: Dječak podraga psa i ode.
Ergativno-apsolutivni jezici: Dječak podraga psa i ode

Kakve sad to ikakve veze ima s pridjevskim rečenicama? I egipatski je vjerojatno, kao i praafrazijski, barem dijelom bio ergativan jezik. Pridjevski su predikati po prirodi neprijelazni. Naime, nemamo nešto kao “ja sam dobar koga/što” nego je to stanje stvari – “ja sam dobar” usporedivo je s “ja sam trčao.” (trčati je neprijelazan glagol, nema objekta tipa “trčati NEŠTO” kao što ima prijelazan glagol jesti NEŠTO). Ako je u ergativnim jezicima u apsolutivu objekt i subjekt neprijelaznoga glagola, onda će se pridjevski neprijelazni predikat slagati s nečim što je objekt, kao što se u gornjoj rečenici pas slagao s ode. Zato uz pridjevske predikate stoje objektne zamjenice kao njihovi subjekti.

Ako mi na predavanju kažete ključnu riječ “Oklahoma”, znat ću da ste preživjeli ovaj tekst do kraja. A možda čak i shvatili. 😀