Jezik: 6. sat

Dragi kolege,
materijali s današnjega predavanja dostupni su u nastavnim materijalima.

Najčešće pogreške u zadaćama jesu:

  • rod u hrvatskome jeziku nema veze s rodom u egipatskome; molim vas, ponovih ovo previše puta, pazite na to, ne postoji nešto kao pr.wt za kuće jer pr nije ženskoga roda u egipatskome
  • pazite na redoslijed riječi – predikat dolazi na prvo mjesto, stoga bin h3fw wr ne može biti “velika zla zmija” (to bi bilo hf3w wr bin), nego je to rečenica – “velika zmija jest zla”
  • pazite na pisanje genitivne veze – u množini pišemo posebnim znakom za plural, provjerite u materijalima s prethodnoga (i ovoga) predavanja, a za dvojinu napisah u prethodnome postu – za ženski rod pišete ny pa t pa dvojinske crtice, a za muški rod znak nw i dvojinske crtice (najbolje je tako)
  • pazite na slaganje pridjeva i imenica u rodu i broju, v. predavanje s pridjevima!
  • crticama se odvaja samo posvojnost i ništa više, ne koristimo se crticom u zamjeničkim prijedlozima
  • kao što sam u prethodnome postu napisala, prijedlog m rabi se za lokativno značenje, a r za akuzativno uz kretanje, tj. “u gradu” (lokativ, m niw.t) vs. “u grad” (“idem u grad”, r niw.t), tako da je “u njega” r.f, jer m.f bilo bi “u njemu”
  • uz zamjeničke prijedloge idu samo sufiksne zamjenice, nikako objektne!
  • prijevodi su sve bolji i bolji, bravo!

Ključne stvari s današnjega predavanja jesu:

  • egipatski posjeduje i pokazne zamjenice, od čega nam je bitno pamtiti samo pn, tn i nn
    • za muški rod rabimo pn = “ovaj/taj/onaj” (prevodimo po želji) i dolazi nakon imenice – npr. sn pn = “ovaj brat”
    • za ženski rod rabimo tn = “ova/ta/ona” i dolazi također nakon imenice – npr. sn.t tn = “ova sestra”
    • za množinu bilo kojega roda imamo gotovu formulu nn ny + množina imenica, pri čemu se nn piše dvoslovom s dva šaša s jednim listićem (znak sw kao u nswt i objektnoj zamjenici ima dva listića), a ny je genitivni pridjev, ta je formula nepromjenjiva – dakle dosl. “ovo od braće” = nn ny sn.w = “ova braća” ili “ovo od sestara” = “ove sestre” = nn ny sn.wt
  • egipatski posjeduje i upitne zamjenice, pokušajte upamtiti barem ptr, no one nam nisu toliko relevantne
  • naučili smo danas i imenske rečenice
    • prve su rečenice sa pw, a ta zamjenica/čestica znači “to je…/to su…” i slično, npr. sn pw = “to je brat”, sn.w pw = “to su braća”, sn.ty pw = “to su dvije sestre” ili ink pw = “to sam ja” (nezavisna zamjenica ionako bi došla na prvo mjesto u rečenici)
    • pw dolazi nakon imenice na koju se odnosi, a obično, ako imenica ima neke pridjeve, oni dođu poslije pw, npr. “to je moj dobri brat” bilo bi sn pw nfr (očekivali bismo sn nfr pw), a “to su moje dobre sestre” kao sn.wt pw nfr.wt
    • potom dolaze rečenice gdje je predikat kakva imenica, odnosno npr. “brat je čovjek
    • u takvim situacijama pw služi kao kopula i odvaja subjekt od predikata, npr. “brat je čovjek” ima predikat na prvome mjestu i onda ga odvojimo od subjekta sa pw: z pw sn, dok bismo “moj dobri otac jest veliki kralj” rekli kao kralj – veliki – PW – otac-moj dobri (posvojnost se stavlja samo na imenicu!), odnosno s predikatom na prvome mjestu nswt wr pw it-i nfr
    • u nastavnim materijalima dostupan je i današnji uručak sa svim vrstama rečenica koje smo dosad imali – pridjevske, glagolske i imenske (današnje), obavezno to proučite!
  • naučili smo i kanonski red riječi u egipatskome jeziku (OBAVEZNO ZNATI!): predikat – dativna zamjenica – objektna zamjenica – subjekt s atributima – objekt s atributima – prijedlozi i prilozi
    • dativna zamjenica jest prijedlog n sa sufiksnim zamjenicama: n.i, n.k….n.f = “meni/mi, tebi/ti, njemu/mu” itd., a to nije isto što i bilo koja dativna fraza, npr. “majci” ili “ocu”, što bi bilo n mw.t i n it i išlo bi na kraj rečenice zajedno s ostalim prijedložnim frazama
    • dakle, npr. “dobri otac čitao mi ga je u kući” glasilo bi “čitao (predikat) – mi (dativna zamjenica) – ga (objektna zamjenica) – otac (subjekt) – dobri (atribut uz subjekt) – u kući (prijedložna fraza)”
    • npr. “veliki dječak dao je jučer ocu maleni dar” bilo bi “dao je (predikat) – dječak (subjekt) – veliki (atribut uz subjekt) – dar (objekt) – maleni (atribut uz objekt) – ocu (prijedložna fraza, n it – jučer (prilog, može i prije “ocu” i poslije, svejedno je)” itd.

Obavezno pogledajte sheme rečenica i naučite kanonski red riječi! 🙂 Najgori smo dio gramatike prošli, još sljedeći put malo radimo na glagolima i nakon Uskrsa krećemo na prijevode. Izdržite još malo. 🙂

Lijep pozdrav,
K.

Oglasi

Jezik i pismo: za one koji žele znati više

Napomene o posljednjemu predavanju nalaze se u prethodnome postu.

Rekoh da ću objasniti zašto pridjevske rečenice imaju objektne zamjenice kao svoj subjekt. S jedne strane možete to naučiti jednostavno kao nelogičnu iznimku i dogmu, a s druge se možete upustiti u mistično lingvističko putovanje u svijet ergativa! Dakle, to su primjeri kao nfr sw = “on je dobar” ili npr. wr wi = “ja sam velik”, što bismo doslovno preveli kao “njega je dobar” i “mene je velik”, a to baš i nema smisla jer objektne zamjenice označavaju baš neki objekt, akuzativ (koga, što?).

Jezici u svijetu mogu biti nominativno-akuzativni kao što su indoeuropski jezici, a tako i hrvatski. To znači da će im subjekti ili sintaktički vršitelji radnje biti u nominativu, a objekti radnje u akuzativu. Primjerice, dječak piše knjigu ima subjekt dječak u nominativu, a objekt knjigu u akuzativu. Isto tako, rečenica dječak trči ima subjekt dječak u nominativu, a objekt nema jer glagol trčati nije prijelazan. Prijelazni su, dakle, glagoli oni koji zahtijevaju neki objekt u akuzativu – npr. jesti (što), voljeti (koga/što), pisati (što), vidjeti (koga/što), željeti (koga/što), slušati (koga/što), taknuti (koga/što) i tako dalje. Neprijelazni su glagoli koji ne zahtijevaju takav objekt i obično su najčešće glagoli kretanja – npr. trčati, hodati, sjediti, ležati, stajati (nemamo nešto kao trčati nešto ili stajati koga, ali imamo jesti nešto i voljeti koga).

Međutim, svijet nije uniforman i jezici se razlikuju. Dok je nominativno-akuzativnim jezicima svejedno kakav je glagol – je li prijelazan ili neprijelazan – subjekt će uvijek biti u nominativu, ergativno-apsolutivnim jezicima nije. Kao što u NA-jezicima imamo posebne padeže nominativ i akuzativ, tako ergativni jezici imaju posebne padeže ergativ i apsolutiv. U ergativu će biti subjekti prijelaznih glagola, a u apsolutivu subjekti neprijelaznih glagola i objekti prijelaznih glagola. Dakle, dječak čita knjigu u EA-jezicima imat će subjekt dječak, a objekt knjigu. Glagol čitati prijelazan je glagol jer zahtijeva objekt (čitati NEŠTO). Kako bi to EA-jezici onda označili? U ergativu bi bio dječak jer je subjekt prijelaznoga glagola, a u apsolutivu bi bila knjiga jer je objekt prijelaznoga glagola. A u rečenici dječak trči? Ovdje bi dječak bio subjekt neprijelaznoga glagola (trčati je neprijelazan glagol, nemamo trčati NEŠTO) i po definiciji biva u apsolutivu.

(duboko udahnite!)

Dakle, situacija izgleda shematski ovako:
ergativnost

Sad kad smo to usvojili, idemo vidjeti sljedeću rečenicu:
Dječak podraga psa i ode.
U nominativno-akuzativnim jezicima stvar je jasna – subjekt je dječak, objekt je psa, a glagol podragati prijelazan je (traži objekt), dok je glagol otići neprijelazan jer ne traži objekt. S obzirom na to da se u nominativno-akuzativnim jezicima slažu subjekti kakvih god glagola u padežu – u nominativu! – ovdje se podrazumijeva da dječak ode jer je subjekt bilo kojeg glagola uvijek u nominativu i pretpostavljamo da odlazi dječak jer bi psa ode bilo negramatično, dok nam je dječak ode sasvim razumljivo.

(duboko udahnite opet, sad dolazi dio gdje se svi izgube!)

Međutim, u ergativno-apsolutivnim jezicima bitno je ima li subjekt uza sebe prijelazni glagol ili nema. Ako ima, bit će u ergativu, a ako nema, bit će u apsolutivu. Spomenimo opet da je u ergativu subjekt prijelaznoga glagola (koji traži objekt), a u apsolutivu subjekt neprijelaznoga glagola i objekt prijelaznoga glagola. U gornjoj rečenici Dječak podraga psa i ode subjekt dječak u ovim bi jezicima bio u ergativu jer je to subjekt prijelaznoga glagola podragati (što/koga). Objekt pas (psa) bio bi u apsolutivu jer su objekti prijelaznih glagola i subjekti neprijelaznih u apsolutivu. Tko odlazi ovdje?

(dramska napetost)

Kao što se pretpostavlja da u nominativno-akuzativnim jezicima odlazi dječak jer se subjekti uvijek slažu sa svim glagolima, kakvi god da bili, ovdje će se slagati neprijalazni glagoli s objektima – dakle, psa kao objekt bit će u istome padežu kao i subjekt neprijelaznoga glagola u rečenici, a to je ovdje otići. To onda znači da u ovim jezicima sintaktički odlazi pas, a ne dječak, jer slažu se objekt i neprijelazni glagol, dok je subjekt prijelaznoga glagola u zasebnome padežu.

Nominativno-akuzativni jezici: Dječak podraga psa i ode.
Ergativno-apsolutivni jezici: Dječak podraga psa i ode

Kakve sad to ikakve veze ima s pridjevskim rečenicama? I egipatski je vjerojatno, kao i praafrazijski, barem dijelom bio ergativan jezik. Pridjevski su predikati po prirodi neprijelazni. Naime, nemamo nešto kao “ja sam dobar koga/što” nego je to stanje stvari – “ja sam dobar” usporedivo je s “ja sam trčao.” (trčati je neprijelazan glagol, nema objekta tipa “trčati NEŠTO” kao što ima prijelazan glagol jesti NEŠTO). Ako je u ergativnim jezicima u apsolutivu objekt i subjekt neprijelaznoga glagola, onda će se pridjevski neprijelazni predikat slagati s nečim što je objekt, kao što se u gornjoj rečenici pas slagao s ode. Zato uz pridjevske predikate stoje objektne zamjenice kao njihovi subjekti.

Ako mi na predavanju kažete ključnu riječ “Oklahoma”, znat ću da ste preživjeli ovaj tekst do kraja. A možda čak i shvatili. 😀

Jezik: 5. sat

Dragi ZEŠ-ovci,

zadaće su neočekivano dobre, većini vas super ide, bravo! Materijali su dostupni od danas.

Najčešće su pogreške u zadaćama sljedeće:

  • crticom se odvajaju u transliteraciji samo posvojnosti, dakle sni = “moj brat”, ali sdm.i = “ja slušam”
  • molim vas, nemojte uzimati hrvatske rodove riječi kao išta relevantno za egipatski jezik; ako je “kuća” ženskoga roda u hrvatskome, ona to ne mora biti u egipatskome (i nije, pr je, vidimo da nema nikakvo .t, stoga je muškoga roda)
  • posvojnost se stavlja samo na imenicu, npr. ako imamo “moja lijepa sestra”, to je “sestra-moja lijepa”, tj. sn.t-i nfr.t, ne sn.t-i nfr.t-i, također, množinske i dvojinske crtice isto dolaze na riječ na koju se odnose, a ne nakon sufiksne zamjenice
  • subjekti pridjevskih rečenica mogu biti objektne zamjenice ili nezavisne zamjenice, npr. “on je velik” kao wr sw s objektnom zamjenicom i ntf wr s nezavisnom zamjenicom (nemojte zaboraviti da nezavisne zamjenice uvijek dolaze na prvo mjesto u rečenici!)

Općenito sam vrlo zadovoljna ovim zadaćama! Većina vas napravila je jako dobro riješene zadatke. Molim vas, pogledajte rješenja prethodnih zadaća da vidite gdje griješite. Posebice oko slaganja pridjeva u rodu i broju s imenicama. Ne zaboravite i na to da je predikat uvijek nepromjenjiv, osim ako mu je subjekt neka lična zamjenica i radi se o glagolu (npr. “ja slušam” kao sdm.i). Ne zaboravite dodavati dvojinske i pluralne crtice na gotove riječi u hijeroglifima. I naučite sufiksne zamjenice, poželjno i nezavisne i objektne, čim prije!

Ključne stvari s predavanja:

  • objektne zamjenice mogu biti subjekti pridjevskih rečenica: kad je predikat pridjev, a subjekt zamjenica (npr. “on je velik”), onda je subjekt u egipatskome objektna zamjenica, a ne nešto kao **wr.f. Možete to shvatiti kao dogmu, a možete pogledati sljedeći post.
  • egipatski posjeduje prijedloge, koji izražavaju odnose između bića i predmeta, najčešće u prostoru ili vremenu
  • prijedlog zajedno s imenicom ili imenicom s atributima (pridjevima) čini prijedložnu frazu, npr. u kući, na stolu, iznad neba, povrh brda, s knjigama
  • najvažniji su egipatski prijedlozi:
    • m – označava obično “u” u smislu statike, ono što je u hrvatskome jeziku lokativu komu? u čemu?
    • r – označava obično “u” u smislu dinamike, ono što je u hrvatskome jeziku akuzativu koga? u što? uz glagole kretanja
    • dakle, “idem u kuću” (akuzativ, koga/što) bilo bi r pr, a “ja sam u kući” (lokativ, komu/čemu) bilo bi m pr (za one koji žele znati više: pr.i r pr = “idem u kuću”, iw.i m pr = “ja sam u kući”)
    • n – označava obično dativ ili “prema”, npr. “dajem to majci” kao n mw.t (za one koji žele znati više, cijeli je oblik di.i n mw.t, ali o tom kad krenemo s glagolima detaljnije)
  • uz prijedloge se mogu vezati i zamjenice i tu se radi o tzv. zamjeničkim prijedlozima, odnosno egipatski bi kombinaciju prijedloga i zamjenice izrazio pomoću prijedloga i sufiksne zamjenice
    • primjerice, “u meni” bilo bi m.i (m = “u” kao statika, lokativ, a .i je sufiksna zamjenica; ovo nije posvojnost, odvajamo točkom), “u njega” bilo bi r.f, a “meni” bi bilo n.i (ili “prema meni”)
  • od prijedloga se mogu tvoriti i tzv. nisba-pridjevi koji označavaju “koji je X”, pri čemu moramo zapamtiti pridjev ny koji je dobio s vremenom značenje “koji pripada”
    • u ovoj situaciji to se y označava dvojinskim crticama koje su izgubile značenje dvojine i postale glasom i
    • s obzirom na to da je to pridjev, on dobiva pridjevske nastavke po potrebi: muški rod jednine jest ny i nema nastavka; ženski je rod ny.t, a množina ženskoga roda jest ny.wt, dok je množina muškoga roda ny.w; dvojina je, dakako, ny.wy i ny.ty ovisno o rodu
    • pogledajte u materijalima kako se množina obično piše dvoslovom nw, a samo dodamo fonogram t ako nam treba množina ženskoga roda
  • pridjev ny treba nam za genitivnu vezu ili indirektni genitiv
    • u egipatskome na prvo mjesto dolazi ono posjedovano, npr. “bratova kuća” preoblikujemo kao “kuća od brata”
    • pritom nam je bitan rod i broj posjedovanoga, tj. kuće, jer slagat će se s time pridjev ny = “koji pripada”, “od”
    • dakle, “bratova kuća” = “kuća od brata” = pr – ny – sn, ali “bratove kuće” = “kuće od brata” = pr.w ny.w sn, jer se taj pridjev mora slagati s imenicom koja mu prethodi (pisalo bi se dvoslovom nw, ovo y često ispada pa se nyw svede na nw)
    • npr. “sestrina knjiga” kao md3.t ny.t sn.t (“knjiga od sestre”), a množina kao “knjige od sestre” kao md3.wt ny.wt sn.t (pisalo bi se dvoslovom nw uz dodatak fonograma t)
    • npr. “dva sinova psa” (“sin” = z3, “pas” = tzm) kao “dva psa od sina” = tzm.wy ny.wy z3 (pisalo bi se dvoslovom nw uz dodatak dvojinskih crtica, a kod ženskoga roda uz dodatak t i dvojinskih crtica)
  • egipatski posjeduje i tzv. direktni genitiv ili status constructus
    • obilježeno je posjedovano i ono je na prvome mjestu i to vokalskom promjenom, ali to ne vidimo u tekstu
    • u tekstu ćemo susretati samo riječ do riječi tipa pr sn = “kuća brata” = “bratova kuća”, a takve ćemo stvari prepoznavati po kontekstu
  • govorili smo i o prijedložnim rečenicama
    • egipatski nema glagol biti, odnosno rečenice sa subjektima i prijedložnim frazama napisat ćemo bez njega
    • prijedložne fraze dolaze na kraj rečenice (nakon redom predikata, subjekta i objekta)
    • primjerice, “mačka je u kući” bilo bi po egipatskome je (predikat) – mačka (subjekt) – (objekta nema) – u kući (prijedložna fraza)
    • no, nemamo glagol “biti”, stoga samo pišemo mačka – u kući, odnosno miw m pr
    • isto vrijedi i za sve kombinacije s pridjevima i zamjenicama, npr. “lijepe mačke jesu u velikome gradu” bilo bi kao mačke – lijepe – u gradu velikome, odnosno miw.w nfr.w m niw.t wr.t
    • npr. ili pak “veliki bog jest u nama” kao bog – veliki – u nama iliti ntr wr m.n (“u nama” je zamjenički prijedlog, v. gore!)

Javite se slobodno za sva pitanja!

Pozdrav,
Kristina

Jezik – za JSeshovce

Upute od prošlog sata u postu su ispod, ovo je za one koji rabe JSesh. Dodala sam u materijale i transliteracijski font. Na Windowsima samo desni klik na .ttf i Install i moći ćete ga rabiti u Wordu tako da rabite Manuel de codage. Npr. napišete u Wordu ili bilo kojemu drugome tekstualnome editoru Hm.t nDs.t i označite, izaberete Transliteration i bit će kako treba. 🙂

word

Isto tako u JSeshu idite na Edit – kvačica na Copy large signs i onda možete označiti hijeroglife koje ste napisali (Ctrl + A) ili Edit – Select All i pejstati ih (Ctrl + v) u Word i tamo će biti veći, a možete im i mijenjati veličinu (kursor na rub slike i razvlačite):

word2

Jezik: 4. sat

Dragi kolege,
nismo stigli baš sve obraditi prošli put što sam planirala jer smo malo više vježbali prošlo gradivo, no nastavit ćemo idući put. U zadaći stoga nećete znati riješiti 3/4. zadatak, gdje piše wr sw, a to bi doslovno značilo “ga je velik” jer objektne zamjenice prevodimo hrvatskim akuzativom, no kad su predikati pridjevi, a subjekti zamjenice, egipatski uzima objektne iz razloga koji ćemo detaljnije raditi idući put, stoga to znači “velik je” pa slobodno to napišite tako ili preskočite zadatak. Ostale ćete sve zadatke znati, samo zapamtite: egipatski ima redoslijed predikat – subjekt – objekt (dakle, kuha – ručak – mama, a ne mama – kuha – ručak kao u hrvatskome).

Najčešće pogreške u zadaćama:

  • hrvatski rod nema veze s egipatskim rodom, to što je “kuća” ženskoga roda u hrvatskome, ne znači da je i u egipatskome, stoga je plural od pr plural muškoga roda – pr.w, a ne **pr.wt; da je ta riječ ženskoga roda, bila bi nam već dana odvojena točkom i sa .t kao što je npr. sn.t = “sestra”
  • u hijeroglifima ne pišemo w i wt kao plural fonogramima nego samo dodamo tri crtice na već gotovu riječ nakon determinativa, a u slučaju dvojine dodamo dvije crtice na već gotovu riječ prije determinativa
  • pridjevi dolaze nakon imenica, a naprijed su samo kad su predikati, npr. sn nfr = “dobar brat”, sn.t nfr.t = “dobra sestra”, ali kao predikati nfr sn = “brat je dobar” i nfr sn.t = “sestra je dobra” (predikat je nepromjenjiv, nemamo **nfr.t sn.t i slično!)
  • pridjevi se slažu sa svojim imenicama u rodu i broju, odnosno sn nfr = “dobar brat”, sn.w nfr.w = “dobra braća”, sn.t nfr.t = “dobra sestra”, sn.wt nfr.wt = “dobre sestre”
  • provježbajte ovo gradivo, molim vas, rijetke su savršeno napisane zadaće, a ovo je sukus svega gradiva!

Ključne su stvari s današnjega predavanja sljedeće:

  • egipatski razlikuje tri vrste ličnih zamjenica: sufiksne, objektne, nezavisne
  • sufiksne zamjenice imaju funkciju posvojnoga sufiksa i glagolskoga lica
    • sufiksne zamjenice jesu redom: 1. -i, 2. m. -k, 2. f. t, 3. m. -f, 3. f. -s te u množini neovisno o rodu 1. pl. -n, 2. pl. tn i 3. pl. -sn
    • kad dodamo sufiksnu zamjenicu na imenicu, značit će posvojnost, npr. pr-f = “njegova kuća” ili sn.t-s = “njezina sestra”
    • ako imamo jedan ili više pridjeva uz imenicu, posvojnost dolazi samo na imenicu, npr. “moja malena sestra” kao sn.t-i nds.t (ne *sn.t-i nds.t-i)
    • kad stavimo sufiksnu zamjenicu na glagol, ona označava glagolsko lice (hrv. ja, ti, on, ona, mi, vi, oni), pri čemu valja pamtiti da egipatski razlikuje rod i u 2. licu jednine (gdje hrvatski ima samo jednu zamjenicu ti i za muški i za ženski rod)
    • npr. sdm.i = “ja slušam” ili pak sdm.sn = “oni slušaju”
    • u transliteraciji odvajamo posvojnost crticom, a lica i dalje točkom, tako da se u transliteraciji vidi razlika u stvarima gdje bi moglo doći do zabune, npr. sn.f = “on ljubi”, ali sn-f = “njegov brat”
  • objektne zamjenice označavaju objekt u rečenici (hrv. akuzativ zamjenica: mene/me, tebe/te, njega/ga, nju/ju/je, nas, vas, njih)
    • objektne zamjenice jesu redom: 1. sg. wi, 2. sg. m. tw, 2. sg. f. tn, 3. sg. m. sw i 3. sg. f. sy, dok im je množina ista kao kod sufiksnih zamjenica
  • nezavisne zamjenice naglašavaju obične lične zamjenice, npr. kao u hrv. ja govorim umjesto neobilježenoga govorim
    • stoje na prvome mjestu u rečenici i iznimka su od egipatskoga redoslijeda gdje je na prvome mjestu predikat
    • zamjenice 1. sg. i 1. pl. jesu ink i inn (v. predavanja za hijeroglife), a ostale zamjenice samo se tvore dodavanjem jednoslova n i t prije sufiksnih zamjenica, npr. ntf = “on”
  • rečenice:
    • na prošlome smo predavanju već naučili pridjevske rečenice, npr. “on je dobar” ili “kralj je dobar“, gdje je predikat neki pridjev
      • subjekt u takvim rečenicama može biti zamjenica, npr. “on je velik” (o tome više idući put)
      • subjekt može biti i imenica, npr. “kralj je dobar” kao nfr nswt ili “braća su dobra” kao nfr sn.w
      • bitno je da je predikat svuda nepromjenjiv, bez obzira na rod ili broj subjekta
    • glagolske rečenice kao predikat imaju glagol, npr. “on sluša” ili “kralj sluša”
      • subjekt može biti zamjenica, bilo sufiksna, npr. “on sluša” kao sdm.f, bilo nezavisna kao ntf sdm
      • subjekt može biti i imenica, npr. “kralj sluša” kao sdm nswt, pri čemu je predikat opet nepromjenjiv – ne dodajemo lice jer nam je subjekt poznat, on je imenica (dakle, ne nešto kao **sdm.f nswt, što bi značilo “on sluša kralja” jer je subjekt već zamjenica, stoga je ono sljedeće objekt)
    • egipatski slijedi redoslijed predikat – subjekt – objekt (VSO-poredak), dok hrvatski jezik slijedi subjekt – predikat – objekt, npr. “čovjek jede kruh” egipatski bi izrazio kao jede – čovjek – kruh

Vježbajte ovo gradivo, bilo je mnogo pogrešaka, pokušajte se igrati sa svim mogućim kombinacijama pridjeva i riječi i pazite na slaganje. Sljedeći put malo ćemo detaljnije završiti zamjenice i krenuti dalje na glagole! Obavezno naučite sufiksne zamjenice, a bilo bi dobro da malo pogledate i nezavisne jer su praktički iste osim 1. lica jednine i množine te malo gledati objektne. U zadaći ćete imati i nekoliko objektnih zamjenica – ne zaboravite, prevodite ih kao hrv. akuzativ.

K.

Jezik: 3. sat

Dragi moji,
pregledala sam sve zadaće i dobre su. Čak i oni koji su rekli da im ne ide malo se podcjenjuju. 🙂 Česte pogreške bile su:

  • onaj z3 na kraju riječi 3pd determinativ je, a ne dvoslov, no nisam uzimala za zlo
  • ne miješajte izgovor i transliteraciju, dakle, nds se čita neđes, ali transliterira se kao nds, dok npr. 3pd čita se kao [aped], ali transliterira se kako je navedeno. Nemojte zaboraviti da svaki ‘h’ ima svoj znakić i da je ako pogriješite koji za Egipćane to isto kao da ste umjesto npr. š napisali s. Transliteracija je kako to prenosimo u latinicu, izgovor je drugo, to ne zapisujemo.
  • neki nisu shvatili da se u drugome zadatku trebalo samo grupirati znakove – male s malima, veliki ostaju sami, možda 2-3 grupiranja, neki su to pokušavali prevoditi??? 😀
  • u trećemu zadatku česta je pogreška bilo jednostavno ignorirati moje upute – sve sam vam napisala – napišite troslov taj i taj, onda jednoslov taj i taj, a vi napišete nešto deseto. Doista nije kompliciranije nego što mislite. Česta je pogreška bila i ne razumjeti da riječ identifikator označava crticu uz logogram – samo da znak za sunce predstavlja baš to što je nacrtano.
  • Ključne stvari s današnjega predavanja:

    • imenice u egipatskome mogu biti muškoga i ženskoga roda
      • imenice muškoga roda nemaju nikakav nastavak, dok one ženskoga roda imaju nastavak t, što je fonogram u hijeroglifima, a u transliteraciji ga odvajamo točkom (npr. sn.t = “sestra”, ako je t neodvojeno, onda je samo dio korijena, nije oznaka roda, npr. nswt = “kralj”, a to se u hijeroglifima ne vidi, samo u transliteraciji i rječniku)
      • točka će nam i ubuduće odvajati gramatičke kategorije u transliteraciji da nam bude jasnije što je korijen riječi!
      • ako tvorimo ženski rod, ono .t stoji prije determinativa
    • egipatski gramatički broj jesu jednina, množina i dvojina (plural i dual)
      • nastavci za množinu muškoga i ženskoga roda jesu .w i .wt, pri čemu se oni dodaju na korijen riječi
      • dakle, ako je riječ sn.t = “sestra”, množina nije *sn.t.wt nego sn.wt, jer ne biste ni u hrvatskome od jednine žena rekli ženae ako je -e nastavak za ženski rod množine
      • nastavci za dvojinu jesu .wy za muški rod i .ty za ženski rod
      • u hijeroglifima se množina izvorno doista pisala pomoću fonograma w, ali s vremenom su se počele rabiti samo množinske crtice – dakle, na riječ kakva jest, bilo muškoga, bilo ženskoga roda, dodate tri crtice na kraj (bilo kako okrenute, obično vertikalne) i time ste u pismu tvorili množinu
      • dvojina se u hijeroglifima označava dvjema kosim crticama obično prije determinativa, a ako riječ nema determinativa, onda te dvije kose crtice samo stavimo na kraj riječi
    • kako se ponašaju i imenice, tako se ponašaju i pridjevi te imaju iste nastavke roda i broja
      • pridjevi dolaze u egipatskome nakon imenice koju slijede (tzv. postpozicija), usp. kako je u hrvatskome obrnuto
      • usp. u hrvatskome npr. lijepi konji, ali lijepe žene
      • – tako je i u egipatskome, npr. sn nfr = “dobar brat”, sn.t nfr.t = “dobra sestra”, sn.w nfr.w = “dobra braća”, sn.wt nfr.wt = “dobre sestre”

    • kad je pridjev pak predikat, onda je nepromjenjiv i stoji na početku rečenice
      • egipatski je VSO-jezik (engl. verb – subject – object), za razliku od hrvatskoga koji je SVO-jezik, što znači da je predikat prvi, potom subjekt pa objekt, npr. mama kuha ručak bilo bi u egipatskome izraženo redom kao kuha mama ručak
      • bez obzira na rod i broj subjekta, predikat se ne mijenja, npr. nfr sn = “brat je dobar”, ali i nfr sn.t = “sestra je dobra”, uz nfr sn.w/sn.wt = “braća su dobra/sestre su dobre”; samo stavite pridjev na početak rečenice i ne mijenjajte ga
      • dakako, ako je neki pridjev atribut uz imenicu (pridjev koji je opisuje) i ako je svemu tome još dodan neki predikat, onda moramo paziti, npr. “velika sestra dobra je” ima predikat “dobra je” i njega stavimo na prvo mjesto, a potom “sestra” i “velika” (jer u egip. pridjev dolazi nakon imenice) i moramo paziti tek s “velika sestra” o slaganju
      • dakle nfr se ne mijenja jer je predikat, ali sn.t wr.t ima ženski rod i kod imenice i kod pridjeva jer se moraju slagati zajedno; konačna je rečenica nfr sn.t wr.t

      Nova je zadaća malo se igrati i tvoriti množinu i dvojinu imenica, potom slagati rod i broj pridjeva s imenicom uz koju dolaze te prevesti nekoliko pridjevskih rečenica. Ako vam bilo što od dosadašnjega gradiva nije jasno, javite se, bilo mejlom, bilo nakon nastave. Odnosno, ako vam sad ne idu neke stvari, gradivo će se početi užasno komplicirati. Dostupna sam za bilo kakva pitanja i nemojte se ustručavati (pogledajte predavanja prvo)! Također, ako neki od vas imaju problema sa skidanjem materijala s računala, što ću spomenuti na nastavi (podsjetite me da spomenem :)) ili ne znaju kako, recite mi pa ćemo isprintati materijali ili nešto slično. Samo bez panike i sretno vam s prvim prevođenjem srednjoegipatskoga jezika! 🙂

      Pozdrav,

      K.

Jezik: 2. sat

Dragi ZEŠ-ovci,

materijali su postavljeni na stranice. Zadaće su većinom dobre, no htjela bih istaknuti bitno: pišite što ste htjeli napisati (latinicom) jer se to često razlikuje od onoga što ste napisali. 🙂 I meni je jako teško pročitati vaša prezimena, npr. jeste li vi sad Belić, Bilić ili slično, a shodno tomu i voditi evidenciju. Koji to nisu napravili, neka mi se jave idući put. Također, dajte pišite zadaće na normalnim papirima, ako predajete na post-itovima, ja ću početi crtati hijeroglife na ciglama pa ćemo se zabavljati.

Napisala sam komentare onima koji nisu (vidjet ćete u srijedu) – također, izvježbajte se i pišite što više imena, da pohvatate znakove, jer bez jednoslova doista nema dalje, količina znakova samo će se gomilati. Bilo bi poželjno naučiti i barem neke dvoslove i troslove, bit će vam lakše. Bitna je i česta pogreška da ne grupirate male znakove nego biste npr. ime “Nina” napisali kao “i n n a” i grupirali dva slova “n” – to je pogrešno, ne smijete mijenjati redoslijed (to samo Egipćani mogu, a kako – saznat ćemo u budućnosti! :)). Naime, u toj situaciji napisali biste “n” na sredini, potom duguljasto “i”, onda ili “n” i “a” kao ruka grupirano ili opet “n” na sredini pa strvinar sam. U svakome slučaju – ako ne možete grupirati mali znak, on stoji sam na sredini, ali ne možete imati dva mala znaka koja stoje na sredini jedan do drugoga (umjesto jedan ispod drugoga). Također, neki su napisali samo svoje ime pa pokušajte izvježbati malo više toga (zadatak je bio barem još pet imena), odnosno za sljedeći put nadoknadite zadaću. Ovo je jedina koju ćete moći nadoknađivati.

Koji su radili u JSeshu, klasične su pogreške neslijeđenje uputa, posebice oko centriranja malih znakova ili grupiranja. Za centriranje malih znakova: File – Format – kvačica na Center small signs. Za grupiranje po dva znaka – označite ih i idite na Group Manipulation – Group Vertically ili, jednostavnije, stisnite Ctrl + G istodobno.

Ključne stvari s današnjega predavanja:

  • znakovi se dijele na fonograme i ideograme, a u potonje ubrajamo logograme i determinative
  • fonogrami su znakovi koji predstavljaju samo jedan, dva, tri ili četiri zvuka (odnosno slova, grafema)
  • ideogrami su znakovi koji imaju veze s onim nacrtanim, a unutar njih su bitni logogrami koji su zapravo diferencirani od ostalih znakova time što imaju identifikator, što je crtica koja označava da to što je prikazano jest baš to – ne nekakav zvuk, nego baš ta slika
    • oprez: u našoj percepciji danas često te simbolike nisu jasne!
    • takvih je znakova, doduše, podosta malo pa se nećemo morati brinuti oko toga
  • determinativi su znakovi koji označavaju vrstu ili klasu stvari
    • izvorno su nastali da se razlikuju riječi koje su se isto pisale i čitale, a značile su druge stvari
    • s vremenom se proširilo na sve riječi – tako uz riječi vezane uz ljude (najčešće imenice) stoji determinativ čovjeka, uz npr. glagole vezane uz govorenje stoji determinativ čovjeka s rukom na ustima, uz apstraktne stvari obično stoji determinativ knjige i slično
    • determinativi samo označavaju stvari, tako su i dobili svoje latinizirano ime, oni se ne čitaju
  • znakovi se često znaju pojačavati, a to je takozvani fonetski komplement
    • izvorno je nastao tako što bi jedan znak mogao biti čitan na različite načine pa bi se pojačao njegov zadnji glas da se zna na koje se čitanje misli
    • s vremenom se analogiziralo pa se po volji pisara često pojačavalo pisanje znakova, tako da npr. riječ nfr = “dobar”, “lijep” pisana je obično kao troslov nfr i pojačani fonogrami f i r, ali znamo naići i na pisanje gdje su sva tri fonograma pojačana pa imamo troslov nfr i fonograme n, f, r i slično
    • za svaku ćemo riječ morati naučiti od kakve se kombinacije vrsta znakova sastoji!
  • spomenuli smo opet i afrazijski kontekst i naučili što je glasovni zakon
    • to su jezične pravilnosti pomoću kojih možemo egzaktno opisivati jezične promjene
    • one su praktički beziznimne – u hrvatskome jeziku, prije posuđenica i drugoga, palatalizacija k, g, h ispred e,i ide u č, ž, š bila je univerzalna, djeluje uvijek i u svim okolinama – to je primjer glasovnoga zakona
    • analogne ćemo glasovne zakone naći i u egipatskome i to će nam pomoći pri proučavanju
    • glasovni zakoni mogu se protezati i na druge jezike, stoga možemo vidjeti brojne pravilnosti – npr. ako je svugdje u nekim jezicima na početku neki glas, a u jednom jeziku uvijek drugi glas, možemo to vidjeti kao pravilnost
    • primjerice, svugdje gdje ostali indoeuropski jezici imaju s, grčki ima h: npr. hrv. sunce, lat. sol, engl. sun, njem. Sonne ali grč. helios ili pak hrv. sedam, lat. septem, engl. seven, njem. sieben, ali grč. hepta – tako vidimo da je glasovni zakon takav da svugdje gdje ostali ie. jezici imaju “s” na početku riječi, grčki ima “h”
    • tako ćemo na temelju ostalih afrazijskih jezika zaključivati i oko nekih stvari u egipatskome i obratno
  • zadaća je dana u materijalima – trebate se pozabaviti oko vrsta znakova! Molim da ih donesete na papiru. Ako Vam taj ne bude dosta, priložite još. Ako ćete sami prepisivati znakove, molim da slijedite upute u JSesh-tutorialu koji sam stavila.

Pozdrav,
K.

Zagrebačka egiptološka škola 2016.

Egiptološki odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu nastavlja “Zagrebačku egiptološku školu” – projekt započet 2014. godine koji je izazvao velik interes publike.

Tijekom jednog semestra u trajanju od dva sata tjedno obrađuju se teme iz povijesti, mitologije, jezika i arheologije drevnog Egipta, a predviđena su i gostovanja relevantnih stručnjaka za egiptologiju iz inozemstva. Polaznicima će se na radionicama omogućiti pristup i istraživanje predmeta iz zagrebačke zbirke egipatskih starina.

1) Staroegipatski jezik i pismo
Uvod u jezik i pismo, povijest i nastanak, učenje funkcija i vrsta znakova, gramatičkih struktura, vrste rečenica i riječi te prevođenje poznatih staroegipatskih tekstova

2) Povijest i mitologija faraonskog Egipta
Povijesni pregled staroegipatske civilizacije kroz poznate sastavnice (Preddinastijsko razdoblje, Staro, Srednje i Novo kraljevstvo te Međurazdoblja) i uloga, razvoj i važnost mitologije u egipatskom društvu

3) Izabrane teme iz egiptologije
Pregled zasebnih tema kroz arheološke predmete i usporedba s izvorima toga vremena koje dublje objašnjavaju društvo staroga Egipta poput načina odrastanja, kako su živjeli niži pripadnici društva i datacija spomenika pomoću ikonografije

Upis u „Zagrebačku egiptološku školu“ moguć je svim dobnim skupinama i bez obzira na educiranost kandidata. Po završetku nastave održat će se ispit i onima koji ga polože izdati cetrifikat iz egiptologije.

Školarina za sva predavanja iznosti 300,00 Kn i plaća se kupnjom članske iskaznice Klub prijatelja AMZ iz paketa „PRIJATELJ ARHEOLOŠKOG“ koja omogućuje i besplatan ulaz u Muzej u trajanju od godine dana. Plaćanje članarine moguće je izvršiti u Museum shopu u dvorištu Arheološkog muzeja ili putem uplate na žiro račun Muzeja IBAN HR 832360 0001 1014. Polaznici će potvrdu o uplati članarine donijeti na dan početka nastave. Broj polaznika je ograničen na 50.

Sve dodatne informacije na: iuranic@amz.hr

Prijavnica za Klub prijatelja