Uvod u egiptologiju

Što je egiptologija?

Egiptologija je interdisciplinarna znanost koja proučava stari Egipat, a posebice se tiče egipatske arheologije, lingvistike, povijesti i umjetnosti u širemu smislu. Prvenstveno je filološka i lingvistička disciplina, dok se na zapadu često smatra arheološkom disciplinom. Početkom moderne egiptologije smatra se razdoblje nakon Napoleonova osvajanja Egipta, pri čemu su brojni predmeti postali dostupni Europljanima, a konkretno je to istraživanje Jeana François Champolliona, Thomasa Younga i Ippolita Rosellinija te Karla Richarda Lepsiusa. Godine 1822. Champollion je dešifrirao hijeroglifski sustav, odnosno staroegipatsko pismo, i to se obično simbolično smatra početkom moderne egiptologije.

Egipatsko pismo

Kamen iz Rosette

Egipatski se jezik u svojoj povijesti pisao brojnim pismima, pri čemu uz stari Egipat vežemo dva pisma – hijeratsko pismo, kao rukopisno hijeroglifsko, paralelno razvijeno s njime te spomenuto hijeroglifsko pismo. Pomoću spomenika tzv. kamena iz Rosette dešifriran je moderni hijeroglifski sustav. Naime, taj je spomenik pronašao francuski vojnik pod Napoleonovim vodstvom i ubrzo je dospio do europskih istraživača. Pisan je bio grčkim alfabetom, hijeroglifskim egipatskim te demotskim egipatskim, a velik je doprinos učinio Thomas Young dešifriravši i prevevši demotski dio, što je jedna od kasnijih faza egipatskoga jezika. Uz pomoć demotskoga teksta i odavno poznatoga grčkoga teksta, Champollion je uspio napraviti paralele određenih riječi, posebice imena, te postaviti temelje proučavanja staroegipatskoga jezika.

Hijeratsko pismo (lojalistička učenja, papirus)

Uz hijeglifsko pismo, uz egipatski, kako je spomenuto, povezujemo i hijeratsko pismo, koje se rabilo za pisanje po papirusima i učilo se u školama prije naprednoga hijeroglifskoga pisma. Česte su zablude kako se hijeratika razvila kasno nakon hijeroglifa, no zapravo je učenje i pisanje teklo slično učenju velikih i malih tiskanih i pisanih slova latinice u školama.

Oba naziva – i “hijeroglifi” i “hijeratika” – potječu od grčke riječi hierós, ἱερός = “svet” – čime se uočavaju višestoljetne zablude o hijeroglifskome tekstu kao magijskim i svetim simbolima, sve dok u moderno doba nije shvaćeno da gotovo svi znakovi, osim određenih znakova koji označavaju vrste ili klase stvar (tzv. determinativi), imaju svoju glasovnu, odnosno zvukovnu vrijednost, kao i kod nama poznatih jezika. Tako je egipatski počeo biti i lingvistički proučavan te danas o njemu znamo kako su se čitali gotovo svi znakovi – posebice u usporedbi s ostalim afrazijskim jezicima koji su mu srodni i u usporedbi s njegovom posljednjom fazom – s koptskim jezikom.

Faze egipatskoga jezika i egipatske povijesti

Demotski tekst, ostrakon iz ptolemejskoga razdoblja

Egipatski se obično dijeli na arhajski egipatski, koji označava razdoblje ranoga dinastijskoga perioda prije 2600. p. n. e., što je faza odmah nakon ujedinjenja Gornjega i Donjega Egipta. Staroegipatski jezik lingvistički je zaseban pojam i obično nema veze s terminom “staroegipatski” u popularnoj kulturi (usp. engl. Ancient Egyptian) jer označava stariju fazu egipatskoga jezika u vrijeme Staroga Kraljevstva, od 2686. p. n. e. do 2181. p. n. e., u tzv. “doba piramida”. Onaj egipatski koji se uči i u ZEŠ-u i smatra klasičnim “staroegipatskim” jest upravo srednjoegipatski jezik, odnosno klasični egipatski književni jezik od 2055. p. n. e. pa do 1650. p. n. e., no izdržao je kao književni jezik sve do 4. stoljeća naše ere, a kao aktivan govorni jezik čak i do razdoblja Amarne (1353. p. n. e., razdoblje Ehnatonove reforme). On se polako mijenja i gdjegdje pojednostavnjuje u trećemu međurazdoblju od 1069. do 700. p. n. e. (međurazdoblja su doba između kraljevstava, često doba nesigurnosti i nemira), a tada postaje demotskim jezikom, koji razvija i svoje specifično pismo, a govorio se i pisao od 7. stoljeća p. n. e. pa sve do 5. stoljeća naše ere. Na kraju, i danas nam koristan koptski jezik preživljava od 1. stoljeća naše ere pa sve do 17. stoljeća naše ere, a kao jezik liturgije koristi se i danas. Koptski se piše modificiranom verzijom grčkoga alfabeta i koristan nam je oko pravilnosti u izgovoru određenih egipatskih riječi te u prepoznavanju značenja egipatskoga leksika. Vezano uz svaku fazu u ZEŠ-u će se obrađivati i povijesne značajke pojedinoga doba, i lingvističke značajke staroegipatskoga jezika kroz povijest, uz mitološke značajke i kultove koji su bili vezani uz određena razdoblja.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s